Reč “faraon” znači “onaj koji živi u palati”. Egipćani su svoje faraone tretirali kao bogove jer su verovali da su faraoni predstavnici bogova na Zemlji.
Faraoni su smatrani “višim bićima”, nekom vrstom super ljudi kojima su davana imena koja u prevodu znače na primer “sin boga Ra” ili “davalac života kao bog Ra”. Egipćani su verovali da nijedno obično ime ne može izraziti veličanstvenost njihovog vladara.
Egipćani su verovali da zahvaljujući njihovoj dobroj usluzi faraonima, vladari su svakodnevno dizali Sunce na nebu i terali Nil da plavi široko područje što je zemlju činilo plodnom za useve.
Verovali su I da davanjem hrane I pića faraonima osiguravaju da bogovi hrane duše pokojnika u zagrobnom životu. Faraoni su bili svemogući i njihova moć je bila neupitna.
Primarna dužnost faraona je bila da grade I održavaju hramove posvećene bogovima.
Dodirivanje faraonove krune ili skiptra, čak I slučajno, je značilo trenutnu smrt počiniocu.
