Prahistorijsko doba
Mostar je bio veoma naseljen u ovom periodu što potvrđuju brojna nalazišta iz vremena neolita,bakrenog,bronzanog i željeznog doba. Stočarstvo i zemljoradnja su bile razvijene ali u tom periodu se također počinje razvijati i trgovina s okolnim središtima.
Rimsko doba
Daorsi, ilirsko pleme je naseljavalo ovo područje uz lijevu obalu Neretve, od Bijelog Polja kod Mostara pa do Gabele i Metkovića na jugu. Današnje Metkoviće, dio rimske kolonije Naroni postaje sastavni dio rimske provincije Dalmacije.U ovom periodu nastale su i ceste u dolini Neretve, od kojih je najvažnija Narona – Sarajevsko polje. Bazilike su nastale u periodu kasne antike.
Srednji vijek
Padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena nastaje novo razdoblje, rani srednji vijek. Područje Mostara je pripadalo Zahumlju tokom ovog perioda. Nemanjići su jedno vrijeme vladali ovim područjem zatim bosanski ban a u periodu između XIV i XV stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Stjepan Vukčić Kosača je jedan od njih, a 1448 godine dobija naziv hercega te odatle nastaje Hercegovina. Osnivanje grada Mostara vezano je za izgradnju dvije utvrde ili kule. Prva je bila na desnoj obali rijeke Neretve zvala se Tara a druga na lijevoj, Helebija.Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Izgrađena je za vrijeme herceg Stjepana i služila je u odbrambene svrhe i za čuvanje Starog mosta. Prvi spomen Mostara vezan je za ove dvije kule. Od 1468-1469 godine se prvi put spominje ime Mostar a od njega su stariji Blagaj 1297 i Gacko 1176 godine.Ovo je bilo glavna raskrsnica trgovačkih lanaca i glavno središte Hercegovine.
Osmanlijsko doba
Godine 1468 Osmanlije su osvojile Mostar. Sa oko 35 osmanlijskih vojnika koji su imali svoje privatne posjede a ostatak stanovništva je bio predodređen u kmetove (seljak koji obrađuje zemlju). Zahvaljujući saobraćajnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI stoljeća Mostar postaje sjedište hercegovačkih sandžaka.U XVI i XVII stoljeću bilježi se intenzivno širenje grada sa oko 10 hiljada stanovnika. Grad je imao svoje mahale i čaršiji ali početkom XVIII stoljeća dolazi do naglog pada broj stanovnika. Godine 1833 na čelu sa Ali-pašom Rizvanbegovićem,osnovan je poseban hercegovački pašaluk u Mostaru. Izgradnja ceste Mostar-Metkovići 1862 godine značajan doprinos donijela je saobraćaju. Otvoreni su i novi konzultanti Italije ,Austrije i Velike Britanije.
XX stoljeće
Najveće promjene u gradu Mostaru nastale su u ovom periodu. Mostar do 1991 godine bio grad mješavina kultura naroda i nacija te je samim tim predstavljao ogledalo kako različiti ljudi po vjeri karakteru naciji mogu živjeti isto i zajedno. Posljednjih 10 godina dvadesetog stoljeća Mostar je doživio najbolniju sudbinu jer je poput Sarajeva u toku rata doživio najveću traagediju. Od 1992 do 1993 godine Mostar podsjećao je na Hirošimu a 1993 godina je najmračnija godina istorije Mostara. Te godine je došlo do sukoba između Bošnjaka i Hrvata gdje su Bošnjaci protjerani u istočni dio grada a Hrvati u zapadni, danas tzv. Zapadni Mostar. Tako je i dan danas. Od 1992 do 1995 godine Mostar dobije dvije homogene cjeline (Bošnjački dio i Hrvatski dio tzv. Zapadni Mostar) a broj mostarskih Srba je sveden na minimum.
Za vrijeme poslijednjeg rata njegovo povjesno jezgro je bilo značajno oštećeno. Proces obnavljanja započeo je 1995 godine nakon rata, ali može se reći da i danas traje jer ima nedostataka koje je teško popraviti.
Za Mostar kažu da je grad koji je izrodio mnogo poznatih pjesnika, pisaca, umjetnika.Davne 1806 godine na incijativu velikih pjesnika Alekse Šantića, Jovana Dučića i Atanasija Šola osnovan je književni časopis „Zora“ koji je izlazio do 1901 godine. Kada dođete u Mostar za oko će Vam prvo zapasti čuveni Stari most, brojne trgovine, prijatni ljudi, miris graha i domaćih jela iz restorana, glasovi dječice koja trčkaraju .. zatim nedaleko od Starog mosta nalazi se Mostarsko narodno pozorište, Port City Library, Glazbeni centar Pavarotti,Muzej Hercegovine i brojne druge znamenitosti.
Sarajevo ili Šeher kako se nekada zvao nalazi se u srcu Balkana i predstavlja idealnu početnu tačku za one koji žele da obiđu region. Zbog stateškog položaja Sarajevo je bilo okupirano od Osmanlija potom Austrugarske,te je postao mjesto jedinstvenog spoja istočne i zapadne kulture ali i omiljena turistička destinacija. Popularno ga zovu Evropski Jerusalem. Danas, u svom novom-starom ruhu, ono nudi dobrodošlicu svakom putniku dobronamjerniku i prava je poslastica za oči i dušu onoga koji u njega kroči.
Mostar je predivan grad na rijeci Neretvi. Jedan od najljepših gradova Bosne i Hercegovine, nalazi se 80km jugozapadno od glavnog grada Sarajeva. Broji 105.797 stanovnika. Najveći grad u Hercegovini po ukupnoj površini od 1.175km2, ime je dobio po mostarima tj čuvarima mostova. Mostar se može opisati kao čvor sjeverne, zapadne i istočne Hercegovine. Mostar je nekada je bio važno središte tekstilne ,prehrambene, duhanske industrije te rudarstva(boksita). Mostar se proteže u tri kotline:na sjeveru (Bijelo Polje),u središtu Mostarska kotlina( gdje je i sam grad)a na jugu Bišće Polje.Velež i Prenj su planine koje se nalaze u blizini Mostara a Bunica,Jasenica,Buna i Neretva(o čijim ljepotama ćemo se detaljno upoznati),su rijeke koje teku Mostarom. Stari most je jedna od najvećih znamenitosti Mostara poznat po skokovima koji se dugi niz godina obilježavaju.
Ime Jajce spominje se još davne 1396. godine u tituli Hrvoja Vukčića Hrvatinića koji se naziva „conte de Jajce“(srb.grof od Jajca“). Mnogobrojne su legende o nastanku imena ovog grada. Neki kažu kako je Jajce bilo smješteno na jajolikoj stijeni te da je na osnovu toga nastalo porijeklo imena ovog grada. Postoji i druga tradicionalna legenda koja kaže kako su graditelji u to vrijeme prilikom zidanja u malter stavljali jaja da bude čvršći. Svaka legenda je s pravom legenda a na nama je da sami procijenimo njenu vjerodostojnost. Najčešće predanje među stanovnicima ovog grada ali i građanima Bosne i Hercegovine je ono koje kaže kako je Hrvoje Vukčić Hrvatinić naredio izgradnju grada po uzoru na napuljski „Castello del Uovo“ (srb. Dvorac Jaje).
Neki će reći Tjentište ali veći je broj onih koji ovo mjesto zovu dolinom heroja. O herojstvu su govorili mnogi , pa stara izreka kaže „Tamo gdje je heroj pao, ustao je grobnik.“ Tjentište je istorijsko-geografski lokalitet u Bosni i Hercegovini. Ovo mjesto nalazi se u istočnoj Bosni, nedaleko od grada Foče. Tjentište je kotlinsko proširenje rijeke Sutjeske dugo tri, a široko oko jednog kilometra. Nalazi se na 540 metara nadmorske visine. Smješteno je između dva suženja: Prosječnice i Ćurevske klisure. Dio je Nacionalnog parka Sutjeska. Mjesto Tjentište nije bogato istorijskim podacima o samom nastanku, ali je itekako bogato istorijskim događajima kao i mnogobrojnim prirodnim ljepotama koje ga okružuju ili se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini.
Trebinje je grad od 35.000 stanovnika koji se nalazi na samom jugu Bosne i Hercegovine. Grad se nalazi u dolini reke Trebišnjice, na tromeđi između Bosne, Crne Gore i Hrvatske. Trebinje ima bogato kulturno – istorijsko nasleđe zbog čega je razvoj turizma u ovom kraju bio neminovan. Tome doprinosi i umerena klima i izuzetno blage zime zbog blizine Jadranskoj obali. Posebnu pažnju posetilaca privlači stari grad kao i park čuvenog pesnika Jovana Dučića kao i šesnaest stogodišnjih platana oji krase glavni trg. U starom gradu se ističe Osman-pašina džamija, muzej Hercegovine, uske ulice, stare kapije i kamene kuće.
