Kozija ćuprija se nalazi se u kanjonu rijeke Miljacke, tri kilometara istočno od grada Sarajeva. Ćuprija se nastavljala na put koji se nekada zvao „carigradska džada“ a kojim se, za vrijeme Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada.To je ujedno bio jedini put kojim se moglo izaći iz grada Sarajeva.
Podaci o vremenu izgradnje mosta nisu dostupni. Most je dug 42 metra a širok 4,75 metra. Raspon svoda je 17,5 m i ćuprija ima jedan luk sa dva kružna otvora (pomočni otvori u slućaju da rijeka plavi).
Za nastanak mosta vezuju se dvije narodne price. Prema prvoj legendi Kečedži Mehmed je čuvajući koze primijetio da se one neuobičajeno dugo zadržavaju oko jednog grma na rijeci. Kada je i sam malo bolje pogledao ispod tog grma je pronašao ćup pun zlatnika. Pronađenim novcem je sebi platio školovanje, a kada je, godinama kasnije, postao ugledan i bogat podanik carevine, odlučio je da sagradi most na Miljacki, i to na istom onom mjestu gdje su mu koze ukazale na ćup sa blagom.
Druga legenda govori je o dvojici braće kozara, Sinanu i Mehmedu koji su čuvali stoku na Jarčedolu iznad kanjona Miljacke i često su morali prelaziti Miljacku. Legenda kaže da je jedna od njihovih koza brsteći žbunje iskopala skriveno blago. Kad su to vidjeli, zarekli su se da će od tog blaga sagraditi most i džamiju. Džamija Kečedži Sinana i danas postoji na Bistriku, a most simbolično nosi naziv Kozija ćuprija.
Ipak, danas se smatra da je ovaj most nastao u doba velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića (veliki vezir 1565-1579) prilikom gradnje velike putne mreže u Sarajevu.
Most služio za ispraćaj hodočasnika na Hadž i Jerusalem , a također se koristio za doček vezira iz Carigrada. Jedini vezir Alipaša Verendu, godine 1813, nije ispoštovao tradiciju koja je nalagala da se popije kafa „dočekuša“ na mostu. Pošto mu lokalno stanovništvo nikada nije halalilo ovu uvredu, te vezirav protjeraše nakon dvije godine, a on nemade priliku da popije ni „sikterušu“.
Kada su jednom prilikom jednog Bošnjaka upitali koji mu je vezir bio najbolji, on je odgovorio: „Onaj što je iz Carigrada pošao a u Bosnu nikad nije došao“.
Na putu prema Kozjoj ćupriji nalaze se i dva mezara šejhova Ahmeda i Abdalmahmuta, koji su, prema riječima strosjedioca stari preko 250 godina. U neposrednoj blizini turbeta, koje je urađeno kod mezara dva šejha, nalazi se i znamenito Abu Hayatovo vrelo,koje, prema predanjima, nikada nije presušilo, a otkriveno je prije oko 400 godina .Hadzije su se ovdje odmarale prije ulaska u grad. Danas Kozija ćuprija predstavlja mjesto na koje Sarajlije dolaze da se opuste i da uživaju u prirodi.
