Bosanska kuhija je jako raznovrsna. Dotaknuta uticajima sa istoka i zapada, Bosanska kuhinja je po mjeri svih jer će i oni najprobirljiviji naći nešto fino da pojedu i popiju. Bilo da su u pitanju slana jela ili slatke poslastice, sigurno je da ćete uživati svim čulima. Još kada se doda tradicinalan ambijent užitak je zagarantovan.
Buredžici su neizostavni dio tradicionalne bosanske kuhinje ,slični bureku-nisu burek,slični mantijama –nisu mantije.Kada se burek počeo prodavati kao brza hrana na istambulskim ulicama i nije više bio „vezirska hrana“,pojavili su se buredžici kao delicija.Sličnog sastava kao burek koji se sprema na poseban način samo za posebne musafire (goste).Burek je dobio ime od turske rijeći bur-savijača, a obzirom da su manji djelovi savijače da se nebi bili burekčići jer je teško za izgovor, pretpostavlja se da je izvedeno ime buredžici.Buredžici se od mantija razlikuju po sastavu i veličini, mnogo su veči ako ne i duplo. U Bosni se kaže :Da se i gladne oči najedu.Postoje dvije vrste buredzika: Domaći i kupovni.
Klepe ili „Bosanski ravioli“ se neizostavni dio bosanske kuhinje.Sastoje se od kuhanog tijesta i mesa ali se spremaju na poseban način.Izvorno porjeklo klepa je Turska ali vremenom se bosanska verzija usvršila i stvorila vlastiti brend. Sarajevo je oduvjek spoj istoka i zapada što se odrazilo i na bosansku kuhinju, se za klepe može reći da su nešto između „Turskih mantija“ i „Italijanskih raviola“. Klepe su malo veće od mantija i mnogo veće od raviola,a da li su ukusnije probajte
Sarajevske buregdžinice su nadaleko poznate pa mnogi ugostitelji širom svijeta kada žele povečati prodaju na meniju imaju „sarajevski burek“ i to obavezno naglašavaju reklamnim panoima. Nemoguće je nabrojati sve objekte gdje se poslužuje burek ali i ostale pite,ipak postoji pravilo.“Sarajevski burek“ je isključivo s mesom, ne postoji burek sa sirom u Sarajevu su to sirnica,zeljanica, bundevara itd. Osnovno pravilo u Sarajevu za odabir dobre buregdžinice je da pratite gdje jedu Sarajlije,ipak sve zavisi od ličnog ukusa.
Sarajevske aščinice datiraju još iz XV vijeka, kada je otvorena prva „zalogajnica“, a večina ih je u srcu Baščaršije. Razlika između restorana i aščinice je što se u aščinici ne odsjed ,već na brzinu pojede poručeno jelo. Prvi gosti su bili zanatlije koje zatvore radnju da dođu na ručak pa da se smatra da je od tada ostala navika ali izbog velike gužve pa da se nečeka dugo na red.U aščinicama se serviraju tradicionalna“ bosanska“ jela.
Sarajevske slastičarne su tradicionalna kultna mjesta gdje se uz kafu i slatke zalogaje laganu muziku stvaraju nezaboravne uspomene. Sarajevo je poznato po moru dobre ponude ali ipak se neka mjesta mogu izdvojiti. Slatko ćoše je raskrsnica gdje se prestaje Osmanska arhitektura i počinje Austrougarska,ili kako Sarajlije vole reći kapija Baščaršije. Upravo tu je otvorena prva slastičarna davne 1892 godine i danas se tu nalaze dvije slatičarne.
